Dijana Popović-Gavranović, načelnica Stručne službe, učestvovala je na seminaru „Borba protiv trgovine ljudima“, iz Programa za kontinuiranu obuku sudija i državnih tužilaca za 2020. godinu, u organizaciji Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, u saradnji sa Ambasadom SAD u Podgorici, Biro za borbu protiv međunarodne trgovine drogom i sprovođenja zakona – INL Program stalnog pravnog savjetnika.
Seminar je održan u Budvi, u Hotelu Avala.
Učesnici seminara su bili sudije, državni tužioci, savjetnici u sudstvu i državnom tužilaštvu, predstavnici stručnih službi viših sudova i Vrhovnog državnog tužilaštva.
Uvodna izlaganja su imali: Ljiljana Lakić, predsjednica Upravnog odbora Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu i Erik Larson, INL viši pravni savjetnik.
Predavači Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu za oblast borbe protiv trgovine ljudima održali su sljedeća predavanja:
Milenka Seka Žižić, sutkinja Apelacionog suda Crne Gore: Pregled stanja i pravnog okvira u oblasti trgovine ljudima – Crna Gora; Polazno stanje u oblasti trgovine ljudima; Međunarodna saradnja, najbolje prakse, izazovi i rješenja
Mira Samardžić, specijalna tužiteljka u Specijalnom državnom tužilaštvu i Željka Jovović, predsjednica Osnovnog suda Podgorica: Uloga žrtava i svjedoka; Razgovori sa žrtvama; Istraga i priprema za suđenje
Sanja Jovićević, specijalna tužiteljka u Specijalnom državnom tužilaštvu: Istražne tehnike u borbi protiv trgovine ljudima
Iskustveni rad tokom seminara, putem studija slučaja, vodili su: Mira Samardžić, specijalna tužiteljka u Specijalnom državnom tužilaštvu, Milenka Seka Žižić, sutkinja Apelacionog suda Crne Gore; Zoran Vučinić, državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu, Željka Jovović, predsjednica Osnovnog suda Podgorica.
Prikazan je edukativni film „Sestre“.
Takođe, preporučena su dokumenta od značaja za borbu protiv trgovine ljudima, koja se nalaze na internet stranici Vrhovnog suda Crne Gore: Smjernice o nekažnjavanju žrtava trgovine ljudima za policijske službenike, državne tužioce i sudije; Informator za svjedoke/oštećene žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima (i da žrtve treba uputiti na Službe za podršku koje su osnovane pri svim crnogorskim sudovima i koje pružaju specijalnu pomoć žrtvama trgovine ljudima), kao i Publikacije o Evropskom sudu za ljudska prava. Takođe, istaknut je i značaj Direktive 2012/29/EU o minimalnim standardima za prava, podršku i zaštitu žrtava krivičnih djela.
Tokom seminara je ukazano da je zaštita prava žrtava i svjedoka veoma važan segment zakonitog postupka i pravičnog suđenja:
Ukazano na obavezu pažljivog postupanja prema žrtvama – licima koja su oštećena krivičnim djelom, pretrpjela fizičke, emotivne, socijalne ili druge štetne posljedice, kao i da državni tužioci i sudije treba da obrate posebnu pažnju na žrtve mučenja i drugih oblika nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, uz poštovanje njihovog dostojanstva, privatnog i porodičnog života, garantovanje lične bezbjednosti, obezbjeđenje njihovih procesnih prava. Doživljaj svjedoka/žrtve da su zaštićeni i bezbjedni doprinosi boljoj saradnji. Za žrtve je važno da dobiju pravovremeni odgovor na njihove potrebe, kroz obezbjeđivanje: spriječavanja sekundarne viktimizacije; pristupa mjerama koje ih štite od kriminalne sredine i osvete učinioca krivičnog djela; da dobiju dobiju odgovarajuću brigu, savjetovanje i podršku; adekvatno obeštećenje za pretrpljene štetne posljedice. Takođe, treba promovisati i koristiti instrumente međunarodne saradnje.
Ukazano je na posebnu kategoriju ranjivih svjedoka: dijete koje nije navršilo 14 godina, dijete koje je navršilo 14 godina, a nije navršilo 18 godina; svjedoci koji, zbog starosti ili zdravstvenog ili emocionalnog stanja nisu u stanju da se odazovu pozivu za svjedočenje; žrtve krivičnog djela protiv polne slobode, trgovine ljudima i krivičnih djela učinjenih u porodici. Ova lica su izložena većem stepenu rizika od štetnih posljedica (fizičkih, emotivnih, socijalnih, ekonomskih ili drugih) nego drugi, teže se oporavljaju.
Takođe, ukazano da djeca/maloljetna lica žrtve trgovine ljudima predstavljaju naročito ranjivu kategoriju i da im je neophodno obezbijediti posebnu zaštitu, kroz postupanje u skladu sa Zakonom o postupanju prema maloljenicima u krivičnom postupku i druge mjere zaštite, pomoći i podrške. Istaknuto je da za djecu – sve osobe koje nisu navršile 18 godina nije potrebno dokazivati silu ili prijetnju ni drugi način izvršenja, kao ni pristanak djeteta, jer djeca, razvojno, ne mogu pristati na to da budu predmet trgovine ljudima niti da budu eksploatisana.
Posebne mjere ispitivanja preporučene su kod ispitivanja djece – osoba koja nisu navršile 18 godina. Njihovo ispitivanje se sprovodi uz pomoć stručnog lica iz Stručne službe (socijalnog radnika, specijalnog pedagoga ili psihologa). Državni tužilac i stranke se ne nalaze u prostoriji u kojoj se ispituje dijete, ispitivanjem rukovodi državni tužilac, a stranke prate putem audio-video tehnike, o čemu se sačinjava audio-video zapis i transkript.
Treba uzeti u obzir da posebno djeca, zbog nezavršenog razvoja, ali i drugi ranjivi svjedoci, imaju poteškoće da razumiju pitanja i da pruže dokaze te im je potrebno omogućiti da svjedoče uz pomoć stručnih lica kako bi se ostvarila odgovarajuća komunikacija sa državnim tužiocem i sudijom i obezbijedila komunikacija koja je dosljedna, povezana, smislena, a time i valjanost iskaza. Učešće stručnih lica ne zamjenjuje niti umanjuje dužnost državnog tužioca i sudije u obezbjeđivanju da pitanja koja su postavljena žrtvi/svjedoku budu relevantna i da odgovaraju stepenu njegove zrelosti.
Saslušanje djeteta/ranjivog svjedoka treba da bude što sveobuhvatnije, kako bi se izbjeglo ponavljanje (dijete se, u pravilu, saslušava samo jednom). Državni tužioci treba da preduzmu sve mjere za smanjenje broja saslušanja djece i ranjivih lica. Posebno treba izbjegavati ispitivanje žrtava i svjedoka više puta i unakrsno ispitivanje o njihovom ličnom životu, kao i pitanja branioca koja mogu imputirati žrtvi krivicu, emocionalno povrijediti. Neposrednu komunikaciju između ranjive žrtve/svjedoka i učinioca krivičnog djela treba ograničiti u najvećoj mjeri, posebno u slučajevima seksualne eksploatacije, zlostavljanja i nasilja, odnosno treba da se omogući samo kada je to nužno za obezbjeđivanje pravičnog suđenja, a državni tužioci treba da koristi sve pravne lijekove protiv neosnovanih odluka organa za sprovođenje zakona kako bi se zaštitile žrtve i svjedoci.
Državni tužioci treba da posjeduju specifične vještine za krivično gonjenje u vezi krivičnih djela trgovina ljudima, nasilje u porodici i krivičnih djela protiv polne slobode, da sarađuju sa svim relevantnim ustanovama i organizacijama, kako bi njihovo postupanje u takvim osjetljivim predmetima bilo djelotvornije i kako bi se izbjegla sekundarna viktimizacija. Specijalistička obuka je preporučljiva i zbog uvida u moguće posljedice krivičnog djela i učešća u krivičnom postupku po ranjive žrtve i svjedoke i za sticanje vještina za uspostavljanje odnosa sa ranjivim licima. Kvalifikovani i obučeni državni tužioci, savjetnici i stručna lica mogu doprinijeti obuci zaposlenih u tužilaštvu, policiji i drugim ustanovama/organizacijama koje učestvuju u krivičnom postupku, kako bi svi zaposleni u oblasti sprovođenja zakona posjedovali isto stručno znanje, vještine i kulturu zaštite prava žrtava i svjedoka.