Dana 10. i 11.05.2021. godine,
Ivana Medenica
,
samostalna savjetnica
Stručne službe, učestvovala je na online seminaru
na temu „Zaštita od nasilja u porodici sa akcentom na Istanbulsku konvenciju“.
Obuka je sprovedena u okviru Programa za kontinuiranu obuku sudija i državnih tužilaca za 2021. godinu, u organizaciji Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu.
Učesnici seminara su bili predstavnici sudstva i državnog tužilaštva.
Uvodno obraćanje je imala gđa Ljiljana Lakić, predsjednica Upravnog odbora Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu.
Predavačice su bile: gđa Maja Raičević, direktorica NVO Centar za ženska prava; gđa Ana Jaredić psihološkinja u NVO Centar za ženska prava; prof. dr Vesna Ratković, Pravni fakultet Univerziteta Mediteran; gđa Ljiljana Klikovac, državna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu Podgorica; gđa Maja Živaljević, sutkinja Višeg suda za prekršaje.
Obrađene su sljedeće teme:
Nasilje u porodici (Pojam nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja; Oblici i dinamika; Karakteristike žrtve i nasilnika; Djeca kao žrtve i svjedoci nasilja u porodici; Posljedice nasilja u porodici), predavačice gđa Maja Raičević, direktorica NVO Centar za ženska prava, gđa Ana Jaredić psihološkinja u NVO Centar za ženska prava
Implementacija Istanbulske konvencije od strane države (Konvencija savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici-Istanbulska konvencija i njena primjena u Crnoj Gori; Vrijednosti i ciljevi Konvencije; Obaveze države; Strategija, operativni ciljevi i protokol o saradnji), predavačica prof. dr Vesna Ratković, Pravni fakultet Univerziteta Mediteran
Krivični postupak za zaštitu od porodičnog nasilja (Kriminalizacija, razgraničenje između krivičnog djela i prekršaja; Istraga i krivično gonjenje za krivično djelo nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici; Mjere zaštite; Primjeri iz tužilačke prakse i problemi u radu na predmetima nasilja u porodici), predavačica gđa Ljiljana Klikovac, državna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu Podgorica
Prekršajni postupak za zaštitu od porodičnog nasilja (Partnersko nasilje i partnerski konflikt – razlike; Seksualno nasilje kao oblik nasilja nad ženama; Praksa sudova za prekršaje u predmetima nasilja u porodici; Studije slučaja – upotreba zaštitnih mjera, iz prakse ESLJP), predavačica gđa Maja Živaljević, sutkinja Višeg suda za prekršaje.
Crna Gora je potpisala Konvenciju Saveta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulsku konvenciju 11. maja 2011. godine, ratifikovala 22. aprila 2013. godine i bila među prvim državama potpisnicama, za koje je Konvencija stupila na snagu 1. avgusta 2014. godine.
Države koje ratifikuju Konvenciju podložne su kontroli međunarodne grupe GREVIO
(Group of Experts on Action against Violence against Women and Domestic Violence)
koja nadzire sprovođenje Konvencije
i obavezu saradnje između svih država potpisnica.
Istanbulska konvencija je prvi instrument na evropskom nivou i najsveobuhvatniji međunarodni ugovor za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, putem sveobuhvatnih preventivnih i zaštitnih mjera i obaveza, u cilju osiguranja odgovarajućeg pravosudnog odgovora na ove teške povrede ljudskih prava.
Nasilje nad ženama spada u rodno zasnovano nasilje. Uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra primjerenima za žene i muškarce mogu da doprinose neravnopravnosti polova, diskriminaciji žena, opravdavanju ili podsticanju nasilja nad ženama, izgovorima za odbranu neprihvatljivih porodičnih vrijednosti i tradicija. Stoga je poboljšanje rodne ravnopravnosti odlučujuće u borbi za sprječavanje nasilja nad ženama. Istambulska konvencija zahtijeva da se uklone osnovni uzroci nasilja nad ženama (rodni stereotipi, tradicije štetne za žene i opšte manifestacije rodne neravnopravnosti).
Ova konvencija pruža novi i detaljni međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje porodičnog nasilja i nasilja nad ženama i nad djevojčicama. Posebno podstiče na: prevenciju putem sprovođenja medijske kampanje protiv nasilja u porodici i prema ženama, usavršavanja stručnjaka, saradnje sa privatnim i nevladinim sektorom, podsticanje uzajamnog poštovanja među polovima; prevenciju i zaštitu žrtava putem djelotvornih centara za podršku i savjetovanje žrtava nasilja, telefonske linije (24h), sigurne kuće, medicinskih i forenzičkih stručnih timova, većih policijskih ovlašćenja u postupanju prema učiniocima; progon učinilaca putem sveobuhvatnog definisanja krivičnih djela u ovoj oblasti, ozbiljnog sankcionisanja svih oblika nasilja i neodložnog sprovođenja istrage i sudskih postupaka u vezi svih oblika nasilja, uz puno uvažavanje prava žrtve.
U okviru nadzornog mehanizma za praćenje sprovođenja Istambulske konvencije djeluje grupa eksperata za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – GREVIO, imenovanih na osnovu njihove priznate stručnosti u oblasti ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, nasilja nad ženama i/ili pomoći i zaštiti žrtvama. GREVIO komitet djeluje kao nezavisno tijelo, a njegove zakonske aktivnosti uključuju praćenje sprovođenja Konvencije od strane pojedine zemlje (postupak evaluacije), pokretanje istraga o specifičnim okolnostima u državi potpisnice Konvencije (postupak ispitivanja) i donošenje opštih preporuka o temama i konceptima Konvencije.
Osnovna procjena GREVIO komiteta je usmjerena na mjere koje se preduzimaju u odnosu na sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama (psihološko nasilje, proganjanje, fizičko nasilje, seksualno nasilje, uključujući silovanje, prinudni brak, genitalno sakaćenje žena, prinudni abortus, prinudna sterilizacija i seksualno uznemiravanje), uključujući porodično nasilje (fizičko, seksualno, psihološko ili finansijsko nasilje koje se javlja u porodici ili domaćinstvu ili između bivših ili sadašnjih supružnika ili partnera, bez obzira na to da li učinilac dijeli ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom). Na osnovu ove evaluacije, predlažu se mjere za jačanje primjene Konvencije.
Svrha Istambulske konvencije je prevencija i borba protiv nasilja nad ženama i u porodici. Ona upućuje na djelotvorniju međuresorsku saradnju i dopunjava važeće zakonodavstvo radi djelotvornijeg sprječavanja svakog oblika nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
I Konvencija ukazuje da iako porodično nasilje nasrazmjerno pogađa žene, žrtve nasilja u porodici mogu biti muškarci i žene, kao i djevojčice i dječaci. Porodično nasilje nad djecom je veoma rasprostranjeno i istraživanja ukazuju na povezanost između porodičnog nasilja nad ženama i fizičkog zlostavljanja djece, kao i na traumu koju svjedočenje nasilju u porodici pričinjava djeci. Nasilje u porodici negativno utiče na razvoj djece pa posebno djeca treba da budu zaštićena od nasilja u porodici, uz vođenje računa o njihovim pravima i potrebama, kao i obezbjeđivanjem odgovarajućih usluga i pružanjem pomoći da prevladaju traumu. Takođe, prilikom preduzimanja mjera u vezi zaštite žrtava nasilja u porodici, njihovih prava i prava djeteta, kao i u vezi roditeljskih prava, posebno treba voditi računa da primijenjene mere ne dovedu do ugrožavanja ili nanošenja štete djetetu.