05.03.2018.godine – Saopštenje
Načelnica Stručne službe Dijana Popović Gavranović učestvovala je na specijalističkoj obuci za sudije i državne tužioce za maloljetnike, održanoj od 27.02. do 02.03.2018. godine u Budvi, u organizaciji Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, u saradnji sa Ambasadom SAD u Podgorici/INL Program stalnog pravnog savjetnika.
Obuku su sprovele predavačice:
–       dr Nevena Vučković Šahović, međunarodna ekspertkinja i profesorka u oblasti prava djeteta, iz Beograda
–     dr Ivana Stevanović, ekspertkinja iz oblasti prava djeteta i direktorica Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd
–    prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinička psihološkinja i psihoterapeutkinja i direktorica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i
–     Lana Peto Kujundžić, sutkinja za maloljetnike, Županijski sud u Zagrebu,u prvostepenom i drugostepenom vijeću za maloljetnike, predsjednica odjela za mlade; i predsjednica NVU sudija za mlade, porodičnih sudija i stručnjaka za djecu i mlade u Htvatskoj.
Učesnici obuke su bili državni tužioci i sudije za maloljetnike, sudije Apelacionog suda, sudije prekršajnog suda i predstavnici stručnih službi.
Obuka se odnosila na sticanje znanja i razmjenu iskustva u postupaju u predmetima u kojima se maloljetna lica pojavljuju kao učinioci krivičnih djela, kao žrtve i kao svjedoci krivičnih djela. Predavanja su doprinijela boljem razumijevanju: nacionalnih propisa i međunarodnih standarda; alternativnih mjera prema maloljetnim učiniocima krivičnih djela; psiholoških aspekata maloljetničke delinkvencije; primjene zakonskih odredbi o maloljetnicima i prema mlađim punoljetnim licima, mogućnosti izricanja maloljetničkih sankcija mlađim punoljetnim licima; kontrole mjera koje se primjenjuju prema maloljetnicima (zajednička kontrola i neposredni uvid od strane državnog tužioca, sudije i stručne službe); forenzičkog ispitivanja djeteta žrtve; uloge stručne službe u sistemu maloljetničkog pravosuđa.
Ukazano je da su i maloljetni učinilac krivičnog djela i maloljetno lice na čiju je štetu izvršeno krivično djelo-žrtva i maloljetno lice koje je svjedok krivičnog djela, djeca, koja se nalaze u procesu razvoja (nemaju navršenih osamnaset godina) i stoga svaki uticaj izvana koji dolazi prema njima, posebno uticaji koji su različiti od djetetovog uobičajenog života i rutine mogu nepoželjno uticati na dijete i donijeti nepoželjne posljedice njegovom razvoju.
Takođe, ukazano je na značaj promocije i poštovanja prava djeteta u krivičnom postupku, kroz neposrednu primjenu UN Konvencije o pravima djeteta, preporuke Savjeta Evrope i UN-a i nacionalno zakonodavstvo, kao i kroz saradnju: državnih tužioca za maloljetnike, sudija za maloljetnike, sudija za prekršaje, policije, advokata, stručnih službi Vrhovnog državnog tužilaštva i viših sudova, stručnjaka iz socijalne zaštite, obrazovanja, zdravstva, jer svi sistemi učestvuju u pravdi po mjeri djeteta, radi zajedničkog doprinosa holističkom pristupu u predmetima koji se odnose na djecu, mlade (mlađa punoljetna lica) i porodicu. Zato pravda po mjeri djeteta zahtijeva da se stalno širi kontekst u kojem stručnjaci rade, tako da djeci obezbijede efikasan, dostupan i indidualizovan postupak, nezavisnu pravnu reprezentaciju i besplatnu pravnu pomoć u krivičnim, građanskim i upravnim postupcima. Obaveza svih stručnjaka koji učestvuju u krivičnom postupku je da svojim načinom rada približe pravosuđe djeci, da blagovremeno i prilagođeno obavještavaju dijete i njegove roditelje, od najranijih faza postupka, o njihovim pravima, sistemima koji postupaju, procedurama i dostupnim mehanizmima podrške, prije, u toku i nakon postupka, kao i kroz prilagođeno traženje mišljenje djeteta, a sve u najboljem interesu djeteta.
Pravni poredak države zasnovane na vladavini prava zahtijeva normativno regulisanje pitanja pravosuđa po mjeri djeteta (dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina), kako kroz donošenje i primjenu posebnih zakona i drugih akata, tako i kroz definisanje procedura, uspostavljanje i odgovarajuće funkcionisanje institucija, primijenjeno na svu djecu, sa zajamčenim načelima i pravima na isti način kao za odrasle (nikako umanjeno ni uskraćeno). To znači da je djeci obezbijeđeno odgovarajuće okruženje u kojem mogu da se osjećaju sigurno, zaštićeno i slobodno da daju svoje iskaze, odnosno da stručnjaci koji postupaju u pravosuđu za djecu: sprječavaju povrede prava djeteta; sprovode istrage i gonjenja u situacijama u kojima djeca vrše krivična djela ili u situacijama u kojima se djeca zlostavljaju; obezbjeđuju odgovarajuće suđenje; izriču odgovarajuće sankcije maloljetnim učiniocima krivičnih djela, kao i onima koji su izvršili krivična djela protiv djece; omogućavaju djeci pravo pristupa nezavisnim i djelotvornim mehanizmima za žalbu.
Predavači iz pravne oblasti su istakli značaj nacionalnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku (iz januara 2018.), ocijenivši da je u njemu vidljivije prepoznato mjesto i uloga stručne službe u krivičnom postupku, a sami učesnici da ima prostora za dalje unaprjeđivanje Zakona do punog razvoja pravosuđa po mjeri djeteta i primjene u praksi.
U zaključku je rečeno da su nacionalne vlasti dužne da vode računa o pravima djeteta, da im u tome značajno mogu pomoći Smjernice Komiteta ministara Savjeta Evrope o pravosuđu po mjeri djeteta (usvojene novembra 2010.), kao praktičan alat za prilagođavanje svojih sudskih i vansudskih sistema konkretnim pravima, interesima i potrebama djece, jer se odnose na sve situacije u kojima djeca dolaze u dodir sa krivičnim, građanskim ili upravnim sistemima. To znači da su države članice Evropske unije svoje zakonodavstvo za djecu morale u potpunosti prilagoditi navedenim Smjernicama.