01.11.2018.godine
Dana 01.11.2018. godine, načelnica Stručne službe Dijana Popović-Gavranović izlagala je na skupu Dani državnih tužilaca Crne Gore, na temu Stručnjaci vanpravne struke u postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku.
Dani državnih tužilaca Crne Gore održani su od 31.10. do 02.11.2018. godine u hotelu Sentido – Tara, u Bečićima. Centralna tema radnog dijela skupa je bila tužilačka etika.
U okviru teme Stručnjaci vanpravne struke u postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku predstavljen je proces uspostavljanja odnosa sa maloljetnikom/djetetom u Stručnoj službi, kada se, u okviru krivičnog postupka, procjenju opšta i specifična područja koja mogu imati uticaj na probleme u ponašanju djeteta, na dalji tok postupka, izbor i primjenu mjere. Takođe, predstavljena su neka etička pitanja kod primjene vaspitnih naloga prema maloljetnicima u krivičnom postupku. Vaspitni nalog nije krivična sankcija, nego posebna mjera predviđena Zakonom o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, odnosno vaspitni postupak koji omogućava nepokretanje ili obustavljanje krivičnog postupka prema maloljetniku koji je učinio krivično djelo ukoliko maloljetnik ispuni dogovoreni sadržaj vaspitnog naloga.
Na etička pitanja: da li je moguća primjena za sva krivična djela, posebno za ona zaprijećena strožijim krivičnim sankcijama; šta ako izvršenje bude neuspješno pa se uđe u sudski postupak?; da li maloljetnik prihvata (moralnu) odgovornost i priznaje (moralnu) odgovornosti za krivično djelo?, moguće je odgovoriti na sljedeći način:
Moguća je primjena vaspitnog naloga za krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do deset godina. Učešće maloljetnika u vaspitnom nalogu mora biti dobrovoljno, kako kod pristanka za primjenu, tako i kod izbora vaspitnog naloga i ustanove/organizacije u kojoj će nalog biti realizovan. Učešće u diverzionom postupku (vaspitni nalog, skretanje od formalnoprevnog, sudskog postupka) nije dokaz krivice-krivične, nego moralne odgovornosti. Učešće maloljetnika u vaspitnom nalogu ne smije se koristiti u kasnijim fazama krivičnog postupka ili krivičnom postupku, uopšte, ukoliko do njega dođe. Sadržaj vaspitnog naloga mora da bude realno izvodljiv i proporcionalan krivičnom djelu. Zadaci i primjena vaspitnog naloga moraju da budu nadgledane i od strane Tužilaštva. Neuspjeh u izvršenju vaspitnog naloga ne može se koristiti prema maloljetniku u bilo kojoj fazi krivičnog postupka. Neuspjeh u vršenju vaspitnog naloga ne može biti osnov za primjenu strožijih krivičnih sankcija prema maloljetniku.
Pravni uslovi za izricanje vaspitnih naloga i vrste vaspitnih naloga daju odlučujuću ulogu maloljetnom učiniocu krivičnog djela u primjeni vaspitnih naloga, izuzimajući poravnanje sa oštećenim gde odlučujuću ulogu imaju oštećeno lice i maloljetnik. Stavljanje maloljetnog učinioca krivičnog djela u centar odlučivanja o primjeni vaspitnog naloga suštinski stavlja maloljenika-adolescenta u ulogu subjekta koji se informiše, izjašnjava, odlučuje i prihvata obavezu da vaspini nalog ispuni. Prihvatanje vaspitnog naloga od strane maloljetnika je kako u opštem interesu – nadoknada štete, činjenje dobra u zajednici, tako i u najboljem interesu maloljetnika – lični rast i razvoj, popravljanje greške, obnavljanje primjernog ponašanja kroz realizaciju vaspitnog naloga.
Navedeno predstavlja u punoj mjeri ostvarivanje koncepta po kome je dijete subjekat pravne zaštite i nosilac prava na zaštitu, a što predstavlja i jedno od osnovnih načela koncepta pravde po mjeri djeteta.
Izvršenje krivičnog djela predstavlja gubitak kontrole ponašanja. Kada su u pitanju maloljetni učinioci krivičnog djela, često se radi o prolaznom incidentu, o maloljetniku koji se osjeća odbačenim, nedovoljno vrijednim, a ne o opredjeljenju maloljetnika ka kriminalnom ponašanju. Mladi su u periodu adolsecencije skloni eksperimentisanju, istraživanju sebe i svojih uloga u odnosima sa drugima i okruženjem. Svaki maloljetnik želi da bude uvažen i prihvaćen pa ako to ne dobija od osoba iz svog okruženja od kojih to očekuje, može se desiti da tada nastoji da to postigne svojim neprimjerenim, nasilnim ponašanjem. Tako nekad dođe do kršenja moralnih ili zakonskih normi, do činjenja prekršaja ili krivičnih djela. Klinička iskustva govore da se neprimjereno ponašanje ne pojavljuje kod djece koja se osjećaju zaštićena, voljena i poštovana, jer su tretirana s toplinom, uvažavanjem i vođenjem računa o njihovim potrebama. Rezultati svjetskih istraživanja govore o visokoj povezanosti između nasilja nad djecom i maloljetničke delinkvencije.
Polazeći od perspektive prava djeteta, dobrobit se definiše kao ostvarivanje najboljeg interesa, prava i mogućnosti cjelovitog i usklađenog razvoja potencijala svakog djeteta, bez izuzetka. Najbolji interes djeteta je, da se kad god je to moguće, razmatra mogućnost da se predmeti maloljetnih učinilaca krivičnih djela rješavaju bez formalnog suđenja pred nadležnim organima, kao i u bilo kojoj fazi postupka odlučivanja policije, tužilaštva i suda, uz saglasnost maloljetnika i njegovih roditelja.