Dijana Popović-Gavranović, načelnica Stručne službe, Andrijana Nastić, državna tužiteljka za maloljetnike Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, Danka Ivanović Đerić, državna tužiteljka za maloljetnike Višeg državnog tužilaštva u Pododgorici i Rade Ćetković sudija Osnovnog suda u Podgorici, učestvovali su u intervijuu na temu postupanja prema djeci iz ranjivih grupa u sistemu pravosuđa, u okviru Projekta „Djeca iz ranjivih i diskriminisanih grupa u pravosudnom sistemu Crne Gore“.
Intervju sa predstavnicima sistema pravosuđa sproveo je prof. dr Saša Milić, rukovodilac Projekta, saradnik NVU Institut za društvena istraživanja iz Crne Gore i redovni profesor Univerziteta Crne Gore, u prostorijama Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu.
Projekat se realizuje u organizaciji NVU Institut za društvena istraživanja, uz programsku i finansijskuu podršku kancelarije UNICEF-a u Crnoj Gori i podršku Centra za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu Crne Gore.
Projekat je zasnovan na prethodnoj situacionoj analizi, a posebno je istaknuta u analiza Agencije za osnovna prava Evropske Unije – Pravosuđe za djecu: perspektive i iskustva profesionalaca o učešću djece u građanskim i krivičnim sudskim postupcima u deset država članica EU (2015),  koja je ukazala na neke probleme u oblasti prava djeteta: pravo da bude saslušano; pravo na informacije; pravo na zaštitu i privatnost; princip nediskirminacije; princip najboljeg interesa djeteta; obuka profesionalaca i multidisciplinarna saradnja. Nalazi UNICEF-a (Jednak pristup pravdi za svu djecu: Srednja i Istočna Europa i Srednja Azija, 2015: 34-38), evidentiraju političke i društvene faktore koji negativno utiču na pristup djece pravdi u zemalja Centralne i Istočne Evrope: siromaštvo, posebno karakteristično za određene ranjive grupe, etničke manjine, ruralnu populaciju i izbjeglice; korupcija; slaba primjena političkih sloboda i građansko društvo u nastajanju; rodna neravnopravnost i tradicionalni stavovi (ugroženiji položaj djevojčica i žena u svakom pogledu; prikrivanje porodičnog nasilja; upotreba fizičkog kažnjavanja djece); kao i socijalna isključenost i diskrminacija (posebno u odnosu na romsku populaciju).
U Strategiji za ostvarivanje prava djeteta u Crnoj Gori (2019-2023) navodi se: da postoji velika rasprostranjenost nasilja nad djecom, velika tolerancija, vrlo slabo prijavljivanje, niska stopa istrage i blage kazne za učinioce nasilja nad djecom; da i dalje postoje propusti koji se odnose na spriječavanje sklapanja dječijeg braka, što je posebno problematično kod spriječavanja ranih i ugovorenih brakova kod RE populacije; rasprostranjenost problema dječijeg prosjačenja, posebno kod djece iz RE populacije. Takođe, u Crnoj Gori je evidentiran mali broj sudskih postupaka zbog seksualnog iskorišćavanja i zloupotrebe djece, a prema posljednim izvještajima State Department-a USA i EU, Crna Gora je i dalje prepoznata kao zemlja tranzita za trgovinu djecom.
Teme intervuja su bile usmjerene na sticanje uvida u prilagođenost sistema pravosuđa potrebama djeteta i zaštitu prava djeteta u pravosudnim postupcima:   primjena međunarodnih smjernica za zaštitu prava djece u pravosudnim postupcima: Konvencija o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – Istanbulska konvencija (2011); Konvencija SE o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zostavljanja – Lanzarot konvencija (2010); Minimalna pravila UN o sprovođenju maloljetničkog pravosuđa (Pekinška pravila, 1985); Smjernice UN za prevenciju maloljetničke delinkvencije (Rijadske smjernice, 1990)
 primjena restorativne pravde: skretanje od sudskog postupka i primjena alternativnih mjera, reintegracija djece nakon primjene krivičnih sankcija
 stručna i prostorna prilagođenost djeci: specijalizacija stručnjaka za rad sa djecom, prostorni uslovi, dostupnost podrške, besplatne pravne pomoći, informisanost djece o pravima
 zaštita od nediskriminacije djece iz ranjivih grupa, uključujući i zaštitu od lišavanja slobode djece bez krajnje nužde
 osjetljivost za djecu tokom saslušanja: zaštita dostojanstva i identiteta djeteta; sigurnost djeteta; prilagođenost metoda saslušanja razvojnim karakteristikama i ranjivosti
 sprovođenje interdisciplinarnih obuka za rad: sa djecom iz ranjivih grupa; znanja o fazama fizičkog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja djece; posebne tehnike komunikacije/ispitivanja djece
 sekundarna viktimizacija: svijest i senzibilitet predstavnika pravosuđa za djecu na čiju su štetu učinjena krivična djela i djecu svjedoke; prepoznavanje kada i kako zatražiti specijalizovane savjete i podršku relevantnih stručnjaka vanpravne struke
 osposobljenost branilaca/punomoćnika za senzibilan pristup zaštiti prava djece, posebno djece iz ranjivih grupa
Cilj intervjua sa predstavnicima pravosuđa je da doprinese istraživanju prava djece iz ranjivih i diskriminisanih grupa (sa smetnjama u razvoju; pripadnici RE populacije; sa niskim materijalnim statusom) u pravosudnom sistemu i kreiranju podrške za unaprijeđenje prava i statusa djece u pravosudnom sistemu Crne Gore, kroz bolju dostupnost, jednak pristup pravdi, prilagođenost sistema pravosuđa potrebama djeteta i sistemsku zaštitu prava djeteta.