Dijana Popović-Gavranović, načelnica Stručne službe, učestvovala je na okruglom stolu na temu promocija Konvencije Savjeta Evrope o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja – Lanzarot konvencija, u organizaciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.
Okrugli sto je održan u Podgorici, u hotelu Podgorica, za predstavnike relevantnih ministarstava, pravosuđa, policije, zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, Glavnog grada Podgorica, civilnog društva i medija.
Cilj okruglog stola je promocija Lanzarot konvencije među profesinalcima koji rade sa djecom i za djecu, kao i razmjena iskustava u radu u oblasti zaštite prava djetata od seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja te prikupljanje informacija o radu u ovoj oblasti.
Na okruglom stolu su govorili: Siniša Bjeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda; Snežana Mijušković, zamjenica zaštitnika za prava djece, mladih i socijalno staranje; i Duška Šljivančanin, savjetnica u Instituciji zaštitinika.
Predstavljene su aktivnosti Institucije zaštitnika u okviru projekta „Promocija Lanzarot konvencije u Crnoj Gori“, posebno promotivne aktivnosti usmjerene na djecu osnovnoškolskog uzrasta u cilju edukacije o raznovrsnim oblicima nedozvoljenog ponašanja kojima mogu biti izloženi tokom djetinjstva, kao i o mogućnostima zaštite u sredini u kojoj žive i šire.
Predstavljena je brošura „Ne smije niko da te dira“, koju je izradila Institucija zaštitnika, uz pomoć djece-zlatnih savjetnika zaštitnika, u okviru projekta SE. Brošura, na jeziku prilagođenom djeci, predstavlja osnove Lanzarot konvencije i prava djece na zaštitu od seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja, kako kroz predstavljanje oblika manipulacije, zloupotrebe i zlostavljanja u seksualne svrhe od strane odraslih i vršnjaka, tako i kroz informisanje kako, kome, kada da se obrate za pomoć te šta ih očekuje kada pomoć zatraže.
Takođe, Institucija zaštitnika je, cijeneći procjene da je svako peto dijete u Evropi žrtva nekog oblika seksualnog nasilja, te da u oko 80% slučajeva dijete zlostavlja osoba koju ono poznaje i prateći stanje prava djeteta u ovoj oblasti u Crnoj Gori, uvidjela potreba da se stručna i šira javnost kontinurano podsjeća na odredbe i obaveze koje smo preuzeli ratifikacijom Lazarot konvencije, daleke 2010. godine te je organizovala niz okruglih stolova za promociju Lanzarot konvencije.
Ukazano je i na stav Evropske mreže ombudsmana za djecu-ENOS “Sveobuhvatno obrazovanje o ličnim odnosima i seksualnosti: Pravo djeteta da bude obaviješteno”, usvojen na 21. Generalnoj skupštini ENOS-a, 21.09.2017. godine, u Helsinkiju.
Tokom okruglog stola učesnici su diskutovali o iskustvima u radu i ukazali na izazove i mogućnosti za unaprijeđenje stanja u ovoj oblasti: seksualno zlostavljanje djeteta je i dalje tabu tema u stručnoj i široj javnosti; nejasne procedure u zaštiti prava djeteta od seksualnog zlostavljanja; prepuštanje zaštite djeteta drugom sistemu; nedovoljna zaštita maloljetnih lica u postojećim zakonskim rješenjima u vezi krivičnih djela protiv polne slobode, a u odnosu na uzrast djeteta/maloljetne osobe, mogućnost definisanja djeteta (osobe do 14 godina), ali maloljetnog lica (osobe koja ima od 14 do18 godina) kao nemoćnog lica, koje zbog manipulacije odrasog lica ne može da iskaže svoju/slobodnu volju; kriminalizacija krivičnih djela protiv polne slobode, Glava 18 Krivičnog zakonika, nepostojanje krivičnog djela seksualno uznemiravanje djeteta/maloljetne osobe, revidiranje postojećih krivičnih djela i zaprijećenih kazni, jer svaki oblik seksualnog nasilja može izazvati razorne posljedice koje se odražavaju na sadašnji, ali i na budući život djeteta; pažljivo postupanje sa djetetom/maloljetnom osobom u krivičnom postupku i ispitivanje djeteta/maloljetne osobe o iskustvu seksualnog zlostavljanja, u pravilu, samo jednom; unaprijeđivanje programa obrazovnih-nastavnih predmeta kako bi u odgovarajućem obimu djeca usvajala znanja o seksualnosti, seksualnom zdravlju, seksualnom nasilju i partnerskim odnosima, počevši od obrazovnih programa u predškolskim ustanovama; unaprijeđivanje obuke svih koji rade sa djecom/maloljetnim licima na način da obuka ima kontinuitet i kvalitet; da mehanizmi koji obezbjeđuju zaštitu prava djeteta od seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja budu jednako dostupni svoj djeci u Crnoj Gori.
Takođe, iznijeta su i iskustva policijskih inspektora za maloljetnike o pažljivom postupanju i dobroj praksi postupanja prema djeci/maloljetnicima oštećenim licima i svjedocima krivičnih djela iz grupe krivičnih djela protiv polne slobode, na način da u takvim slučajevima, shodno nalogu državnog tužioca za maloljetnike, policijski inspektori prikupljaju sve druge dokaze, bez uzimanja izjave od djeteta/maloljetnog lica, a dijete/maloljetno lice se saslušava pred državnim tužiocem za maloljetnike, uz pomoć stručnog lica iz Stručne službe.
Zatim je načelnica Stručne službe predstavila način zaštite djece/maloljetnika u toku krivičnog postupka putem primjene audiovizulene tehnike primjerene potrebama djeteta prilikom saslušanja djeteta u državnom tužilaštvu: saslušanjem rukovodi državni tužlac za maloljetnike, vodeći računa o utvrđivanju činjenica o krivičnom djelu i pravilima krivičnog postupka, o traumi zlostavljanja i potrebi za očuvanjem sigurnosti, privatnosti, identiteta i dostojanstva djeteta/maloljetnog oštećenog lica, da se dijete/maloljetno lice ispituje samo jednom, putem audiovizuelne tehnike i uz pomoć stručnog lica iz Stručne službe, u zasebnoj prostoriji, bez prisustva drugih učesnika u krivičnom postupku. Takođe, ukazala je da je djeci potrebno vrijeme od nekoliko godina do više decenija da progovore o iskustvu seksualnog zlostavljanja i da seksualnom zlostavljanju djeteta često prethode godine obmanjivanja i emocionalnog zavođenja od strane odrasle osobe, zbog čega je važan edukativni rad sa djecom i brošure poput predstavljene edukativne brošure „Ne smije niko da te dira“. Takve brošure pomažu djeci da prepoznaju oblike obmanjivanja i emocionalnog zavođenja od strane bliske, poznate odrasle osobe sa ciljem uvođenja djeteta u nedozvoljeni seksualni odnos koji predstavlja zlostavljanje djetete i da djeca, zatim, o tome i progovore. Takođe, od toga još važnije da svi oni koji rade sa djecom budu kvalitetno i kontinuirano obučavani: da stiču znanja, ne samo o spriječavanju seksualnog zlostavljanja, o oblicima seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece i mehanizmima njihove zaštite, već i da budu osposobljeni i za adekvatno prepoznavanje mogućih oblika manipulacije kojima se dijete suptilno obmanjuje i uvodi u neprimjereni odnos od strane poznate odrasle osobe, a radi zloupotrebe, iskorišćavanja i zlostavljanja na seksualni način, kao i da budu osjetljivi na potrebe i prava djeteta, na njegovu razvojnu ranjivost generalno, posebno u oblasti krivičnih djela protiv polne slobode.
Ukazano je da je, u okviru projekta „Osvijetlimo mrak seksualnog nasilja”, Sigurna ženska kuća, kao jedna od organizacija, učestvovala u istraživanju i pisanju publikacije “Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori”, u kojoj su date i ključne preporuke u pogledu najznačajnih odstupanja od standarda Istanbulske i Lanzarot konvencije i preporuke u pogledu primjene postojećeg zakonodavstva i pružanja pomoći i podrške osobama sa iskustvom seksualnog nasilja.
Takođe, ukazano je i na značaj medija u podizanju svijesti o ovoj temi.
Čini se značajnim podsjećati se na Lanzarot konvenciju. Lanzarot konvencija se oslanja na UN Konvenciju o pravima djeteta i predstavlja prvi međunarodni instrument koji tretira seksualno zlostavljanje djece kao zločin, bez obzira gdje i ko je učinilac – u porodici, u institucijama koje brinu o djeci, putem mreže organizovanog kriminala ili putem Interneta.
Čini se značajnim podsjetiti i na to da je Lanzarot konvencija predvidjela minimum obaveznih standarda i da svaka država može da razvija više nivoe standarda kako bi obezbijedila djeci/maloljetnim licima uslove bolje od minimalnih standarda u okviru svog sistema. Komitet država potpisnica Konvencije – Lanzarot komitet, je tijelo uspostavljeno za praćenje na koji način države potpisnice Konvencije u praksi sprovode Konvenciju u kontekstu zakonodavstva i politike i da li je to djelotvorno. Lanzarot komitet je nadležan i za pomoć u prikupljanju, analizi i razmjeni informacija, iskustva i dobrih praksi među državama kako bi povećale svoj kapacitet za prevenciju i borbu protiv seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece/maloljetnika.
Djeca ne moraju da pričaju o doživljenim neprijatnim iskustvima, a mi moramo da im pomognemo. Imajući u vidu zabranu svih vidova seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece, na nama je: da stvorimo bezbjedne uslove da dijete može razotkriti svoju tajnu o zlostavljanju; da podstaknemo djecu da govore o sebi, o svom porodičnom i školskom i drugom okruženju u kojem doživljavaju povrjeđivanje; da ih čujemo i odgovorimo kvalitetnom zaštitom. Kada kažemo djeci da postoje nedozvoljeni seksualni dodiri i ponašanja kojima mogu biti podvrgnuti od strane odraslih i vršnjaka, kada im kažemo kome mogu da se obrate ukoliko trpe takvo zlostavljanje i kada nam se djeca obrate i ispričaju svoja iskustva seksualnog zlostavljanja, ne smijemo ih ničim iznevjeriti. Mi, odrasli, moramo da vjerujemo djetetovim doživljajima, ali i da blagovremeno prepoznajemo, razumijemo, prijavljujemo i reagujemo na sve oblike seksualnog zlostavljanja djeteta i da uvjerimo djecu da postoji sistem zaštite za svako dijete, bez izuzetka, koji je efikasan. Kada se prepozna zlostavljanje djeteta, pet sistema imaju obavezu da reaguju: vaspitno-obrazovni sistem, zdravstvo, socijalna zaštita, policija, pravosuđe, kao i druge državne institucije, udruženja i građani. Najgore što može da se desi je da dijete prijavi seksualno zlostavljanje
i da izostane odgovarajuća sistemska reakcija.