22.01.2018. godine- Saopštenje
Načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog tužilaštva, Dijana Popović-Gavranović, učestvovala je na skupu  posvećenom prezentaciji Analize nacionalnog plana akcije za djecu za period 2013-2017, u organizaciji Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, Ministarstva rada i socijalnog staranja i UNICEF-a.
Skup je održan u Podgorici, u hotelu Verde Complex Lux, a prisustvovali su predstavnici relevantnih vladinih i nevladinih organizacija.
Nacionalni plan akcije za djecu 2013–2017. godine (NPAD) strateški je dokument Vlade Crne Gore u kome je definisana opšta politika zemlje prema djeci za period od 2013. do 2017. godine.
Eksternu analizu ovog dokumenta su inicirali Zavod za socijalnu i dječju zaštitu, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i kancelarija UNICEF-a u Crnoj Gori te je analizu uradio je eksterni konsultant Urban Boljka, sociolog, viši istraživač u Institutu za socijalnu zaštitu Republike Slovenije, sa istraživačkim iskustvom u oblasti: socijalne i porodične politike, kvaliteta života djece i mladih i socijalne pravde. On je na skupu prezentovao metodologiju rada (pregled NAPAD-a, srodnih dokumenata i relevantnih zakona, izvještaja o realizaciji NAPAD-a; intervjusanje i fokus grupe sa predstavnicima relevantnih sistema), generalne preporuke za unaprijeđenje dobrobiti djece, kao i ekvivalentne segmente procjena dobrobiti djece u Republici Sloveniji i zemljama članicama Evropske Unije.
Eksterna analiza NAPAD-a je pokazala da je evidentno unaprijeđenje zakonodavstava u Crnoj Gori, kao i da nedostaju indikatori o povezivanju politike, zakona i prakse – da li, kako i u kolikoj mjeri su unaprijeđene usluge, kvalitet rada stručnjaka, koordinacija različitih sektora, usklađenost relevantnih strategija, odnosno da NAPAD treba zasnivatina sveobuhvatnoj analizi i dokazima postojećeg stanja prava djeteta, uskladiti postojeći i idelani model NAPAD-a, aktivnosti definisati specifičnije i fokusirano na podstizanje konkretnih ciljeva. Tako se preporuke eksperta odnose na obezbjeđivanje: konsulatitivne faze, efikasnosti, održivosti, sistema praćenja dobrobiti djece i sistema praćenja NAPAD-a, u izradi NAPAD-a za predstojeći četvorogodišnji period. U konsultativnoj fazi je preporučeno uključivanje glasa djece i zainteresovanih stručnjaka koji direktno rade sa djecom u različitim sistemima, efikasnost se odnosi na sve segmente od zakonodavstva do prakse, na kapacitete svih stručnjaka, vladinih i nevladinih organizacija i javnosti. Za održivost je neophodan: plan održivosti, plan upravljanja rizicima, više izvora finansiranja, prezentacija pozitivnih primjera sprovedenih aktivnosti, promocija NAPAD-a. Za sistem praćenja dobrobiti djece preporučeno je definisanje nacionalnih indeksa dobrobiti djece i unaprijeđivanje rada Savjeta za prava djeteta, kao i i korišćenje međunarodnih indeksa dobrobiti djece(npr. uključivanje u međunarodno istraživanje „The Health Behaviour in School-aged Children  /HBSC/“-„Ponašanje u vezi sa zdravljem djece školskog uzrasta“, koje podržava Svjetska zdravstvena organizacija – Regionalna kancelarija za Evropu, a sprovodi se od 1982. godine u zemalja Evrope i Sjeverne Amerike, putem multidisciplinarnih istraživačkih timova.). U vezi sistema praćenja NAPAD-a preporučeno je kreiranje indikatora koji proizilaze iz ciljeva i aktivnosti, usklađivanje indikatoraza praćenje rezultata sa tzv. SMART metodom koja pomaže u kreiranju specifičnih, mjerljivih, ostvarljivih, relevantnih i vremenski definisanih indikatora, kao i kreiranje indikatora praćenja uticaja – da li je strateški dokument doveo do promjena u dobrobiti djece zacrtanih strateškim ciljevima, što je izostalo u analiziranom NAPAD-u.
Predstavljen je novi sistem praćenja prava djece u Republici Sloveniji, putem indeksa dobrobiti djece koji se posmatra kroz sedam oblasti i trideset i jedan indikator, kroz kontekst i trendove. Na osnovu praćenja, došlo se do ideje o odustajanju od sektorskog pristupa, odnosno sačinjavanju novog strateškog dokumenta za djecu, koji će imati nekoliko strateških ciljeva oko kojih će biti okupljene relevantne vladine i nevladine organizacije, sa očekivanjem da će zajednički rad na istim strateškim ciljevima unaprijediti učešće organizacija (kvalitativno i kvantitativno) i koordinaciju.
U diskusiji je istaknuto da NAPAD treba da bude krovni dokument za unaprijeđivanje prava djeteta sa kojim treba da se usklade svi drugi strateški dokumenti, kao i da veliki broj nacionalnih strateških dokumenata i dokumenata na lokalnom nivou stvara teškoće i praćenja i primjene. Takođe, istaknuto je i da se od Savjeta za prava djeteta očekuje značajnije učešće u praćenju i unaprijeđivanju prava djeteta.
Ukazano je da mali broj djece ostvaruje pravo na dječiji dodatak i da je i to jedan od mjerila brige o djeci, brige o materijalnom stanju porodice i s tim u vezi djetetovedobrobiti. Takođe, i da neke ranjive grupe djece i dalje ne ostvaruju svoja prava (djeca iz porodica koje su raseljene, djeca prinuđena da prosjače) te da su očekivanja od tzv. socijalnog kartona bila da doprinese sveobuhvatnijem sagledavanju položaja i prava djece u Crnoj Gori.
Ukazano je i na teškoće nevladinih organizacija da obezbijede održivost kroz budžetska i vanbudžetska sredstva, kao i u ispunjavanju uslova za licenciranje usluga i s tim u vezi zabrinutost da će zbog neuzimanja u obzir stvarnog položaja djece i organizacija koje stvarno pomažu djeci doći do zatvaranja mnogih udruženja koja podržavju djecu sa razvojnim smetnjama i druge ranjive grupe djece. Zabrinutost je iskazana posebno za djecu koja žive u ruralnim područjima, gdje su usluge za djecu nerazvijene i gdje nedostaju i stručnjaci specifičnih profila.
Analiza NAPAD-a i diskusija s tim u vezi doprinijela je u prepoznavanju nekih problema u ostvarivanju, zaštiti i unaprijeđivanju prava djeteta u Crnoj Gori i dala smjernice za njihovo rješavanje.
Arhiva 2017
Arhiva 2015   2016