Dana 03.10.2020. godine Dijana Popović-Gavranović, načelnica Stručne službe, učestvovala je na specijalističkoj obuci za advokate kao jedan od predavača, na poziv Advokatske komore Crne Gore.
Obuka je sprovedena u organizaciji Advokatske komore, putem Zoom aplikacije, u prostorijama Centra za obuku u sudstvu i državnon tužilaštvu, u Podgorici.
Cilj obuke je bio sticanje specijalizovanih znanja i vještina advokata u radu sa maloljetnicima u krivičnom postupku, kao branilaca maloljetnih učinioca krivičnih djela, a shodno obaveznoj specijalizaciji advokata, koja proizilazi iz Zakona o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku i relevantnih međunarodnih standarda.
Predavači su bili:
Olja Mihailović, advokatica za maloljetnike, Advokatska komora, na temu “Uloga branioca u postupku prema maloljetnicima”
Radomir Ivanović, sudija za maloljetnike Višeg suda u Podgorici, na temu “Nadležnost suda prema Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku”
Dijana Popović-Gavranović, načelnica Stručne službe Vrhovnog državnog užilaštva, na teme “Sociopedagoška i sociopsihološka opservacija maloljetnika u okviru pripremnog postupka” i “Alternativne mjere i priprema vaspitnih naloga”
Nataša Radonjić, Ministarstvo pravde Crne Gore, generalna direktorica Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija, na temu “Normativni okvir za postupanje prema maloljetnicima u izvršenju krivičnih sankcija”
Danka Ivanović-Đerić, državna tužiteljka za maloljetnike Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, na temu “Nadležnost tužioca prema Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku”;
Slavko Milić, inspektor za maloljetnike, Centar Bezbjednosti Nikšić, na temu “Postupanje policije – diverzione mjere”.
Specijalizovana obuka advokata-branilaca maloljetnih učinilaca krivičnih djela je od velikog značaja za obezbjeđivanje ostvarivanja najboljeg interesa djeteta, koji se utvrđuje u svakom pojedinačnom slučaju tokom krivičnog postupka.
Maloljetnik je dijete koje nije navršilo osamnaest godina. Zbog uzrasne ranjivosti maloljetnika, njihovih razvojnih karakteristika, nezavršenog razvoja, nedostatka znanja i iskustva, nemogućnosti da u dovoljnoj mjeri razumiju krivični postupak, sadržaj ispitivanja i da se samostalno izbore za svoje interese, pravo na pravnu pomoć je jedno od njihovih najvažnijih prava u krivičnom postupku te im država obezbjeđuje branioca kada nije angažovan izabrani branilac od strane samog djeteta ili njegovih roditelja. Prisustvo i pomoć branioca u krivičnom postupku je obavezno upravo da bi dijete moglo da razumije, učestvuje i prati krivični postupak, kao i da se zaštiti njegova dobrobit.
Pravna pomoć koja se pruža djetetu treba da bude pravovremena i djelotvorna. To znači da je obezbijeđena prije njegovog prvog ispitivanja, jer obezbjeđuje pravo na odbranu uz pomoć branioca od samog otkrivanja krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, kao i da traje do pravosnažnog okončanja postupka.
Osnovna dužnost branioca je efikasno savjetovanje maloljetnika i njegovih roditelja o njegovim pravima i obavezama u krivičnom postupku, prevashodno o pravu na ograničenje lišenja slobode i primjenu alternativnih mjera, kao i pružanje pomoći maloljetniku u preduzimanju pravnih radnji kojima se štiti njegov interes i pružanje pravne pomoći pred pravosudnim i drugim institucijama koje učestvuju u krivičnom postupku. Takođe, branilac brine o hitnosti, povjerljivosti i djelotvornosti krivičnog postupka, da krivični postupak ne napravi štetu mladoj ličnosti u razvoju i sarađuje sa profesionalcima svih institucija koje učestvuju u krivičnom postupku u cilju ostvarivanja najboljeg interesa djeteta.
Branilac ima dužnost da obezbijedi maloljetniku sve informacije i objašnjenja kako bi mogao samostalno da formira mišljenje i odluči da li će mišljenje iskazati u krivičnom postupku. Branilac to ne može uraditi ukoliko nije upoznat sa karakteristikama razvoja djece. Sa time je povezano i sticanje vještina za uspostavljanje komunikacije razumljive djetetu i za prilagođeni profesionalni odnos sa djetetom, uz poštovanje njegovog prava na ličnu i porodičnu privatnost.
Branilac je suštinski zaštitnik prava djeteta, zastupnik njegovog mišljenja, osoba od povjerenja, dostupna maloljetniku za komunikaciju, sastanke i konsultacije.
Obaveza države je da obezbijedi i promoviše specijalizaciju u postupku prema maloljetnicima kroz sticanje posebnih znanja i vještina državnih tužilaca, sudija, advokata i drugih uključenih stručnjaka, putem adekvatnih obuka. Posebno je značajno organizovanje obuka za stručnjake koji obezbjeđuju djeci podršku i restorativnu pravdu, kao i kontinuitet obuka svih stručnjaka koji učestvuju u krivičnom postupku prema maloljetnicima, jer ih to usmjerava na zajednički rad u ostvarivanju najboljeg interesa djeteta.
Generalno, najbolji interes djeteta u krivičnom postupku je njegovo zaustavljanje u činjenju krivičnih djela i njegova socijalizacija, a način postizanja toga se utvrđuje u zavisnosti od njegovih ličnih, porodičnih i sredinskih karakteristika, prema čemu se zatim, u svakom pojedinačnom slučaju, utvrđuju najefikasnije intervencije: primjena alternativnih, vaspitnih mjera ili kazne. Takođe, svi profesionalci u krivičnom postupku štite dobrobit maloljetnika kroz obezbjeđivanje kako njegovih prava, tako i da mjere koje se preduzimaju budu srazmjerne okolnostima na strani maloljetnika i učinjenog krivičnog djela i da otklone sve objektivne i subjektivne činioce koji ometaju njegov razvoj i usmjeravaju ga na neprilagođeno ponašanje.